Vozio je prema kući. Iznenada zazvonio je mobitel. Ona! Nakon dana koji su se činili vječnost. Napokon ona. Srce mu je lupalo kao bubnjevi, zaglušivalo uši. Glas joj je bio miran, ni odveć veseo, ali bitnije ni tužan. Osjećao je kako mu se usne razvlače u osmijeh dok pričaju, nepojmljivo dobar osjećaj-mislio se. Ispred sebe, još prepun nje, ugledao je napola smiješan prizor. Neko auto projurilo je bliže trotuaru i zapljusnulo vodom iz barice djevojku. Izneneđena, stala je, čisteći se i protestirajući.

– E, ajde ti se javim kasnije… Jeste dobro? – pitao sam.
…
Linija se prekinula, prošao je sat. Stiže joj sms: Što se činilo nemogućim, ipak je izvedivo. Ja sam genije!

Djevojka je bila šarmirana ljubaznošću, osmijehom, jednostavnošću. Sjela je s njim u auto i dopustila da je prebaci kući. Nije ni odbila kada je izrazio želju da razmjene kontakte i ostanu u komunikaciji. Mislio je da je idealna za zadataka koji je poželjela.
Odveo ju je na piće. Pametne oči, pronicljiva, ljepuškasta, vitka i kao šećer na kraju u seksu submisivna. Idealna. Nije kao prva koju je trebao zavesti. Ne, ova ga je dizala u samom prisustvu. Budila mu je čula baš onako kako treba. I na jedan način predstavljala izazov, jer se trebalo potruditi.

Hoće li biti ljubomorna? Kako može biti ako je sama to poželjela?
Sve se izdešavalo u prilično nezgodnom trenutku i njegov entuzijazam nije najbolje prihvaćen. Nije bila samo ljubomorna, već i bolno zajedljiva, ironična i najgore od svega – nepovjerljiva. Iskoristila je njegovu reakciju da ga optuži, da mu ne vjeruje i da ih rastavi na kraju.
….
Javio se s ravnim “Molim…” Ona. Ovaj put osjećao je samo nekakav tupi bijes.

– Uživaš u mom zadovoljstvu? – pitala je.

– Da. – odgovorio joj je. – Kako ovdje nisi? Zašto sada ne možeš? Što se promjenilo?

– Ne znam…Želim da budeš s njom bez mene. – rekla je.

– Znaš da je to suludo. Ti si uvijek tu. Ne postoji to “bez tebe”! – rekao joj je začuđeno.

– Želim da budeš s njom bez mene… – nastavila je ona.
….
Dani su prolazili, nije se javljala, nije dolazila. Mučila su ga pitanja kako je, zašto bježi od njega, zašto mu ne vjeruje. Pobjegla je od njega, izolirala se zatvorivši se u svoju ljušturu, opet vičući da je sama.
Nije osjećao razinu očaja koji se ispod gomilao. Njegova nemoć da išta uradi i svi pokušaji koji su rezultirali ničim gomilali su frustraciju u njemu. Očaj ih je preplavljivao oboje.
Kada ga je djevojka sama nazvala u želji da se vide, samo je službeno rekao “U redu.” ni ne razmišljajući želi li uopće.
Kao robot, krenuo je po nju, pokupio je u auto, zapuhnuo ga je parfem. Nije njen. Ogurivao je zrakom iz nosnica – nesvjesno. “Ne želim tebe!” promislio bi svako malo osmjehujući se glupasto na njene priče. Krenuo je da priča, da skreće pažnju na djevojku pored sebe. Lagano ga je uvlačila, privlačila sebi.
Sjeli su u bar, gledao je oči, pokrete, usne. Osjećao je njenu želju, on je imao proturječne. Kurac mu se nije dizao. Ni kada se nagnula preko stola i mazno šapnula:

– Želim da ti se podam…

Samo su mu se usta iskrivila u nekakav osmijeh i čulo se:

– Skini gaćice.

– Ovdje? Sada? – pitala je.

Umjesto odgovora, samo pogled. Krenula je nespretno da izvlači gaćice ispod haljinice ogledavajući se oko sebe i crveneći se od uha do uha. Držeći ih čvrsto stegnute u dlanu, gledala ga je upitno?

– U usta, kujo! – rekao joj je.

– U usta? – odgovorio je.
….
Kada je zatvorio vrata od stana, nagurnuo ju je na koljena. Oborila je glavu. Stao je ispred nje i uhvatio je za kosu. Mazno, senzualno, snažno. Okrenuo joj lice prema sebi. Gledala ga je molećljivo. Vidio je Nju, i ne molećivi već prkosni pogled. Presjeklo ga je u prsima. “Ne želim tebe!”

Ugurao je prste u usta i izvukao gaćice. Zamjenio ih je kurcem. Tvrdim.”Upravo te izdajem, upravo te izdajem, izdajem…”
Tucao je djevojku u grlo. Bez milosti. Nije vidio ni suze, nije čuo ni krkljanje, nije osjetio ni povraćanje… Vidio je samo njen prkosni pogled i sebe kako na koljenima mahnito ponavlja “Izdao sam te… Izdao sam te…”

Kako je popustio hvat ruke, djevojka je odmaknula glavu boreći se za zrak. Pogledavši na nju shvatio je što se desilo. Obrisao je rukom lice, pa o hlače, pa kurac opet utjerao u usta. Dok nije bio čist.
….
Ovo mi je najdraža poza. Sjedio je iza djevojke gledajući je vezanu za nogare stola, naguženu kao kučku, raširene pičke iz koje je curilo.

– Ovo mi je omiljena poza… – čuo je nju kako govori.

Čuo je nju kako stenje. Čuo je nju kako se smije.
“Ne želim tebe…”
“Izdala si me…”
….
Ustao se nakon što se djevojka već ukočila i počela preklinjati da je odveže. Ustao se i uhvatio je za guzove. Divljački da je djevojka vrisnula. Držeći je tako ispod kože, naslonio je kurac na njeno dupe. Na nevini ulaz. Pljunuo jednom.
Zario ga.
Vrisak je prolomio tišinu. Vrisak mu je slomio dušu na komadiće.
I njenu.
Na komadiće.
Čulo se kako komadići stakla pucaju i padaju na pod. Odbijaju se, padaju ponovno.

” Zašto ne mogu uživati bez tebe……………” Komadići su vrištali.